Mjesec hrvatske knjige 2021.
Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija koja se već desetljećima održava od 15. listopada do 15. studenog, slaveći hrvatske autore i dajući poticaj čitanju. Ove godine okvir mu je Godina čitanja, proglašena odlukom Vlade Republike Hrvatske.
Odlukom Programskog i organizacijskog odbora manifestacije, u čijem radu sudjeluje i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, tema Mjeseca hrvatske knjige 2021. bit će Hrvatski autori u Godini čitanja, a moto Ajmo hrvati se s knjigom! Domaćin svečanog otvaranja manifestacije bit će Gradska knjižnica Požega.
Nacionalni kviz za poticanje čitanja ove godine nosi naziv 6 autora traži čitatelja.
Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a organizator su Knjižnice grada Zagreba.
Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija koja se već desetljećima održava od 15. listopada do 15. studenog, slaveći hrvatske autore i dajući poticaj čitanju. Ove godine okvir mu je Godina čitanja, proglašena odlukom Vlade Republike Hrvatske.
Odlukom Programskog i organizacijskog odbora manifestacije, u čijem radu sudjeluje i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, tema Mjeseca hrvatske knjige 2021. bit će Hrvatski autori u Godini čitanja, a moto Ajmo hrvati se s knjigom! Domaćin svečanog otvaranja manifestacije bit će Gradska knjižnica Požega.
Nacionalni kviz za poticanje čitanja ove godine nosi naziv 6 autora traži čitatelja.
Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a organizator su Knjižnice grada Zagreba.
Sve o kvizu možete naći na poveznici
8 najboljih klasičnih božićnih knjiga za baš svačiji ukus
Ušli smo u adventsko vrijeme, mnogima najdraže doba u godini koje vezujemo uz obiteljske tradicije, uživanje u blagdanskom stolu, blještavilo ukrasa, ali i brojna djela dobrote. Mnogima to vrijeme uključuje i uživanje u najdražim božićnim bajkama koje su čitali kao djeca, ali i otkrivanje nešto „ozbiljnije literature“. Zato u nastavku donosimo neke od najboljih knjiga božićne i zimske tematike za baš svačiji ukus, kako za djecu, tako i za odrasle koji su još djeca u duši.
Dickensova „Božićna priča“ ili u nekim prijevodima „Božićna pjesma“ mnogima je prva asocijacija na Božić koja nam vraća vjeru u dobrotu i mogućnost promjene. Dickens ju je napisao u prosincu 1843. kako bi otplatio dugove, no nije ni mogao zamisliti da će upravo njegovo djelo postati jedan od najboljih božićnih klasika svih vremena.
T. A. Hoffman: „Orašar"
Božić ne bi bio Božić bez Orašara, knjige na temelju koje je nastao i jedan od najslavnijih baleta svih vremena Petra Iliča Čajkovskog.
Hofman je radnju svoje priče smjestio na Badnjak u dom malenih Clare i Fritza koji s oduševljenjem primaju poklone svog kuma mađioničara i lutkara Drosselmeyera. Iako im je poklonio i skupocjene lutke koje „same plešu“, Clari pozornost privlači drveni orašar u obliku čovječuljka. Fritz namjerno slomi igračku, no kada svi zaspu Clara se vraća u salon kako bi ga pogledala i tada nastaje čarolija…
Chris van Allsburg: „Polarni ekspres“
Pomalo nalik Harryju Potteru (sceni s vlakom i odlaskom u Hogwarts) s jakim božićnim nabojem.To je priča o vlaku koji na Badnju večer djevojčice i dječake vozi prema Sjevernom polu. Sva djeca imaju samo jednu želju, a to je upoznati Djeda Božićnjaka. Putovanje je puno dogodovština, a kako se vlak približava domu Djeda Božićnjaka, uzbuđenje među djecom sve je veće. Djedica glavnog junaka izabire kao onog koji će primiti prvi poklon, a iako može izabrati bilo što na svijetu, on odabire zvono koje je nosio Djedičin sob. Dobiva željeni poklon i stavlja ga u džep, no na povratku kući izgubio je zvono…
Knjiga je dobila i svoju verziju animiranog filma koji je nagrađen Zlatnim globusom, Grammyjem za najbolju glazbu i nominacijama za Oscara.
Louise May Alcott: „Male žene“
Radnja ovog bezvremenskog romana za sve generacije, koji je The Guardian proglasio najvažnijom „ženskom knjigom svih vremena“, otpočinje upravo tijekom priprema za Božić. Upoznajemo četiri sestre Meg, Jo, Amy i Beth March koje su u najosjetljivijim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je njihov otac otišao dati svoj doprinos američkom Građanskom ratu. Upravo zato i Božić dočekuju same i s manje materijalnog bogatstva nego ikada prije, no čak i u tim situacijama pokazuju koliko im je stalo do drugih pa oduzimaju od svojih usta kako bi dale onima koji imaju još manje.
Iako potpuno različitih karaktera, ove sestre pokazuju da za sretan život nije nužno veliko materijalno bogatstvo, već dobro srce i čista duša, a u tome nam svima mogu poslužiti kao primjer.
Knjiga je također doživjela brojne adaptacije te čak postoji animirana verzija koja je usmjerena isključivo na Božić.
R. R. Tolkien: „Pisma Djeda Božićnjaka“
Iako Tolikena instinktivno vežemo uz „Hobita“ i „Gospodara prstenova“, možda će vas iznenaditi da je bio iznimno vješt i u pisanju posve drugačije tematike. Tijekom dvadeset godina u Tolikenov je dom svakog Božića stizalo pismo Djeda Božićnjaka kao odgovor na želje njegove djece. Pisao ih je sam Tolkien, a nakon njegove smrti sve ih je sabrala i objavila njegova obitelj.
Što se događa kada nestane polarna svjetlost, kada goblini pokušavaju izbušiti tunele kako bi ukrali poklone, kada sobovi izgube poklone i još mnoge druge dogodovštine, možete saznati u ovoj iznimnoj zbirci koja sadrži i originalne Tolkienove ilustracije.
Hans Christian Andersen: „Djevojčica sa šibicama“
Andersen, kralj bajki, napisao ovu priču koja se odlično uklapa u božićno razdoblje. Iako nimalo praznične atmosfere poput većine dječjih knjiga na ovoj listi, obuhvaća bit onoga što bi Božić trebao biti.
Siromašna djevojčica prisiljena je prodavati šibice na velikoj hladnoći kako bi strogom ocu koji je samo iskorištava donijela novac. Međutim, prodaja ne ide najbolje, a djevojčica pali posljednje šibice koje ima kako bi se ugrijala. Kako pali šibice, tako joj se prikazuju događaji o kojima je uvijek maštala. Sanjala je o ukusnoj hrani i toploj odjeći, no kada bi joj se činilo da gotovo može dohvatiti hranu, šibica bi se uvijek ugasila. Kada je zapalila svoju posljednju šibicu, ukazala joj se voljena pokojna baka koja ju je odvela s ovoga svijeta na neko bolje mjesto.
Dok uživate u blagdanskim delicijama sa svojom brojnom obitelji, sjetite se da nisu svi te sreće. Dok neki moraju čak i pohoditi pučke kuhinje, drugi su upravo u to doba usamljeniji nego ikada. Napravite dobro djelo i posvetite svoje vrijeme tim ljudima. Božić nisu samo blještavilo lampica, obilje na stolu i pokloni, kao što kaže i Anderesen.
Beatrix Potter: „Krojač iz Gloucestera“
Petar Zecimir, zec Benjamin, Flopsi, Samuel Brk, patka Jasmina, mačak Simpkin i, dakako, krojač iz Gloucestera, neki su od najpoznatijih likova jedne od najcjenjenijih britanskih književnica za djecu, Beatrix Potter. Iako su njezine priče nastajale tijekom prve polovice 19. stoljeća, ni danas nisu ništa manje popularne, a za čitanje u ovom periodu najbolja je priča „Krojač iz Gloucestera“ koja je postala svojevrsni božićni klasik, također adaptiran i za male ekrane.
Siromašni krojač iz Gloucestera jedva spaja kraj s krajem, no kada dobije priliku izraditi svadbeno odijelo za gradonačelnika koje će nositi upravo na božićno jutro, daje sve od sebe kako bi izvršio zadatak. Pomaže mu mačak Simpkin koji umjesto njega odlazi u nabavku namirnica i materijala kako bi se krojač mogao posvetiti samo radu. U trenutku kada Simpkina nema, krojač primjećuje zarobljenog miša kojeg je Simpkin sakrio i oslobađa ga. Za koji dan krojač se razboli i nije u stanju završiti odijelo, no zato taj posao noću obavlja maleni miš kao izraz svoje velike zahvalnosti prema krojaču…
Valentine Davies: „Čudo u 34. ulici“
Posljednje, ali ništa manje važno tu je Daviesovo „Čudo u 34. ulici“ koje je prvotno napisao kao podlogu za scenarij za film davne 1947. redatelja Georgea Seatona, a tek potom tekst prilagodio i za knjigu kako bi bila objavljena paralelno s dolaskom filma u kina. Film je ovjenčan Oscarom te je do danas doživio nekoliko raznih novih adaptacija.
Radnja prati djevojčicu Susan koja ne vjeruje u Djeda Božićnjaka, njezinu majku zbog koje Susan koja je i razlog Susanine nepovjerljivosti te njihovog susjeda. No, čini se da Djed Božićnjak itekako postoji te je upravo u misiji spajanja Susanine mame i njihovog susjeda. Postoji li ipak čudo, je li moguće ostvariti svoje skrivene želje i kakvu ulogu u svemu tome ima Božić, saznajte u ovom klasiku za sve generacije.
27. siječnja - Dan sjećanja na holokaust
Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata
Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja. Na taj je dan 1945. godine Crvena armija oslobodila 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj. Hrvatska je u studenome 2005. godine postala stalnom članicom Radne skupine za međunarodnu suradnju na području obrazovanja, sjećanja i istraživanja o holokaustu, a pojačana je osobito obrazovna djelatnost u tom smislu.
Dan sjećanja na Holokaust i sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata obilježava se diljem Europe s posebnim naglaskom na obrazovanju mladih generacija.
Što se književnosti tiče, uz holokaust se veže jedna od najznačajnijih i najčitanijih knjiga svih vremena koju je napisala Anne Frank. Anne je bila mlada Židovka koja se sa svojom obitelji skrivala godinama pred nacistima izolirana i u stalnom strahu da će biti pronađeni.Na kraju se to i dogodilo, Anne je umrla u njemačkom logoru, ali je preživjelo njeno djelo kao opomena i putokaz svima nama
Ovo je jedinstvena knjiga. Autor joj je jedna mlada djevojka - a mladi se ne boje govoriti istinu; to je jedan od najumnijih i najpotresnijih komentara o ratu i njegovu djelovanju na ljudska bića što sam ga ikad pročitala. Anin prikaz promjena što su se zbile u osmoro ljudi koji su se u okupiranoj Nizozemskoj dvije godine skrivali pred nacistima, živeći u neprestanom strahu i izoliranosti, zarobljeni ne samo strahovitim prilikama već i zbivanjima u njima samima, učinio me intimno grozno svjesnom najvećeg od ratnih zala - degradacije ljudskog duha. Istodobno, Anin dnevnik dojmljivo osvjetljava krajnju plemenitost toga duha. Unatočsvakodnevnim užasima i ponižavanjima, ovi se ljudi nikad nisu predali. Sama Ana - a uglavnom se iz ove knjige vrlo živo i dojmljivo daje njen portret - u te je dvije godine vrlo naglo sazrela. Bile su to ključne godine, izmeñu trinaest i petnaest, kada su za svaku djevojku promjene vrlo nagle i vrlo teške. Podržavana toplinom i duhovitošću, bistrinom i bogatim izvorima unutarnjeg života, Ana je pisala i puno razmišljala o temama o kojima bi vrlo osjećajni i talentirani adolescenti kojima ne prijeti smrt takoñer pisali - njeni odnosi s roditeljima, razvoj njene svijesti o sebi samoj, problemi odrastanja. Ovo su misli i izraz mlade djevojke koja je živjela u nadasve neuobičajenim uvjetima; stoga nam njen dnevnik puno kazuje o nama samima i o našoj djeci. I zbog toga sam takoñer osjetila koliko nam je svima blisko Anino iskustvo, koliko smo i sami uključeni u njen kratki život i u čitav svijet. Anin je dnevnik primjeren spomenik njenom profinjenom duhu i duhu onih koji su radili i rade u službi mira. Čitanje ovoga dnevnika znači bogato i korisno iskustvo.
Eleanor Roosvelt
Knjigu u ruke: Hrvatska 2021. proglasila godinom čitanja
Hrvatska Vlada podržala je prijedlog Ministarstva kulture i medija da se 2021. godina proglasi Godinom čitanja uz slogan „Čitajmo da ne ostanemo bez riječi”.
Uslijed pandemije, smanjene mogućnosti organizacije i sudjelovanja u kulturnim događanjima na dosada uobičajene načine, jedna od kulturnih djelatnosti koja bi u ovoj situaciji mogla priskrbiti više pozornosti i vremena jest upravo čitanje. Budući da je čitanje jedan od preduvjeta sudjelovanja u kulturi, ono izravno i neizravno utječe na poboljšanje ukupne kvalitete života pojedinca i društva, što nam je u ovim iznimnim okolnostima prijeko potrebno. Stoga je 2021. godina pravi trenutak za proglašavanje Godine čitanja u kojoj će cijela Hrvatska čitati zajedno. Godina čitanja realizirat će se u sklopu Nacionalne strategije poticanja čitanja, koju je Vlada usvojila 2017. godine, a koja pridonosi razvoju kulture čitanja i omogućava što većem dijelu društva čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanje.
Tijekom Godine čitanja mnoge kulturne organizacije osmislit će i provoditi nove aktivnosti (dodijeliti nagrade za najbolju knjižaru, objaviti natječaj za najbolju video najavu knjige za učenike osnovnih i srednjih škola, proglasit će se ‘ambasadori čitanja’, organizirati međunarodna konferencija o čitanju, dodijeliti nagrada mladih za književnost, organizirati ‘mala noćna čitanja’ i dr.) koje će doprinijeti afirmaciji čitanja.
Knjižnice grada Zagreba, najveća ustanova među narodnim knjižnicama u Hrvatskoj, kao i dosada bit će uključena u razne aktivnosti poticanja čitanja kako bi se poduprla kampanja Godina čitanja 2021. Provodit će se mnogi projekti: Noć knjige, Mjesec hrvatske knjige, Najčitatelj Knjižnica grada Zagreba, besplatan upis djece do 15 godina.
.
Zašto nam je čitanje važno
Puno je različitih korisnih razloga za poticanje čitanja, ali jednako je tako važno da čitanje razvija samosvijest, samopouzdanje i vrijednosti koje nisu uvijek vidljive, ali su dugoročno važne za kvalitetu života pojedinca i opće dobro zajednice. Znanstveno je dokazano da djeca kojima se čita od male dobi razvijaju maštu, smisao za humor, kritičko razmišljanje, empatiju, aktivno slušanje, da lakše povezuju uzročno – posljedične odnose i imaju širok vokabular.
Čitanjem se možemo staviti u situacije u kojima se u stvarnom životu možda nikad ne bismo našli. Pismenost je sposobnost čitanja i pisanja što se čini prilično jednostavnom definicijom. Ali to baš i nije tako. Između dviju krajnosti ovladavanja pisanjem i čitanjem s jedne strane i potpune nepismenosti s druge strane nalaze se mnogi prijelazni stupnjevi: pismenost je stvar stupnja. Dakle, pročitati nešto i razumjeti dva su vrlo različita stupnja čitalačke pismenosti.
Stoga sve aktivnosti koje se provode u svrhu poticanja čitanja u svojoj biti imaju želju, i u skladu s njom primjenjuju sve strategije da bi promijenili paradigmu odnosa prema knjizi, čitanju, učenju i znanju, te ih treba pohvaliti, osobito kada su usmjerene prema obrazovanju.
Čitam, dakle jesam
U distopijskom romanu „Fahrenheit 451” Ray Bradbury govori o posljedicama do kojih je dovelo nečitanje knjiga u 25. stoljeću koje u mnogočemu nalikuje onomu što već sada obilježava 21. stoljeće.: „Knjiga je nabijena puška u susjednoj kući. Spali je. Izvadi metak iz oružja. Prodri u čovjekov mozak. Tko zna tko bi mogao biti meta načitanog čovjeka?… Nakljukaj ih nezapaljivim podacima, potpuno zaguši činjenicama tako da se osjete ispunjeni, a apsolutno zadovoljni informacijama. Tada će imati osjećaj da misle…”
Čovjek koji čita je opasanost jer takav čovjek nema osjećaj da misli – on zaista misli, stoga se njime teško upravlja. U ovim vremenima psihološke, ekonomske i kulturne krize treba ipak imati vjere da će na kraju pobijediti i ostati riječ koja se nalazi na temelju svijeta, jer po njoj je stvoren i spašen.
Granice mog jezika granice su mog svijeta.
21.2 - Međunarodni dan materinskog jezika
Međunarodni dan materinskoga jezika obilježava se 21. veljače od 2000. godine, s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnost.
UNESCO-ov dokument iz 1970. godine kaže "Materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti"
Hrvatski jezik
U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede li me i gdje nisam bio,
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je u meni glas tvoj žuborio.
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda kad me više biti neće.
Vladimir Nazor
Dani hrvatskoga jezika
11. do 17. ožujka
U Hrvatskoj se svake godine, od 11. do 17. ožujka, slave Dani hrvatskoga jezika. Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine, na spomen Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika.
Deklaracija je bila borba za samostalnost hrvatskoga jezika, njegove bogate i osebujne kulturne baštine, slavna borba da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastitim, a ne tuđim imenom. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati.
Hrvatski je jezik prošao prilično burna razvojna razdoblja, ali je unatoč svim poteškoćama uspio očuvati samobitnost i samosvojnost bez obzira na silne pritiske koji su u povijesti dolazili s raznih strana. Uzeo je ponešto od svakoga jezika koji ga je okruživao ili mu se silom nametao i preživio te je danas življi nego ikad. Slobodno se razvija, njime se slobodno piše i govori, a na međunarodnoj sceni zadobio je veliko priznanje postavši 24. službenim jezikom Europske unije.
Izvor: Hrvatski institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika je proglas kojeg su 17. ožujka 1967. godine objavili hrvatski jezikoslovci u novinama Telegram, nezadovoljni objavljenim rječnicima i pravopisima u kojima se jezik, u skladu s Novosadskim dogovorom, nazivao srpskohrvatskim/hrvatskosrpskim, te se - doduše vrlo postupno - nastojalo postići da Hrvati govore jezik koji će biti tek lokalna varijanta srpskog jezika).
Novosadski dogovor nije bio po volji hrvatskih jezikoslovaca pa ni onih koji su, ne želeći mu se odmah javno usprotiviti, stavili na njega potpis. Stoga su izdali Deklaraciju, i u njoj iznijeli svoje negativne stavove o Novosadskom dogovoru. Dokument je potpisalo 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, među kojima Matica hrvatska, Društvo književnika Hrvatske, Hrvatsko filološko društvo i Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, izjava sastavljena 9. III. 1967. u Matici hrvatskoj, koju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika. Njome se zahtijeva ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskog jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te puna afirmacija hrvatskog jezika u svim sferama života. Bila je osuđena od komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili su sankcionirani. Usprkos tome, Deklaracija je značila početak borbe za jezik kojim danas govorimo i pišemo i stoga je njezino značenje presudno za stvaranje suvremenog hrvatskog književnog jezika.
20. ožujka – Svjetski dan pripovijedanja
Svjetski dan pripovijedanja međunarodna je manifestacija posvećena usmenom pripovijedanju koja je svoj konačni oblik zadobila 2003.g. od kada se slavi na svim kontinentima, na sjevernoj Zemljinoj hemisferi na proljetni ekvinocij, na južnoj na jesenski.
Otputujte bajkama na čarobna mjesta, nahranite dušu i usrećite ukućane tisućljetnim mudrostima koje se kriju u bajkama!
Narodne bajke žive i prenose se usmenom predajom već tisućama godina. U današnja vremena potrebnije su više nego ikada.
Propovijedajte i slušajte bajke jer se u njima kriju odgovori na mnoga životna pitanja.
Bajke su istina. Bajke su život.
Međunarodni dan dječje knjige (ICBD – International Children's Book Day) obilježava se svake godine da bi se istaknula važnost dječje knjige te potaknula i razvila ljubav prema čitanju. Kao datum obilježavanja izabran je rođendan Hansa Christiana Andersena - 2. travnja.
Svake godine jedna od nacionalnih sekcija IBBY-ja (International Board on Books for Young People) ima priliku biti pokrovitelj Međunarodnog dana dječje knjige.
Ovogodišnju Poruku djeci svijeta napisala je američka sekcija, član IBBY-a od 1960. godine s porukom djeci svijeta „Glazba riječi“, koju je napisala poznata američka spisateljica za djecu Margarita Engle.
GLAZBA RIJEČI
Dok čitamo, umovima nam rastu krila.
Dok pišemo, prsti nam pjevaju.
Riječi su udarci bubnja i melodija flaute na stranici,
ptice koje pjevaju, slonovi koji trube,
rijeke koje teku, vodopadi koji se kotrljaju,
leptiri koji se vrte
visoko na nebu!
Riječi nas pozivaju na ples – ritmom, rimom, otkucajima srca,
udarcima kopita i klepetom krila, pričama starim i novim,
pričama izmišljenim i istinitim.
Bilo da si udobno smješten kod kuće
ili juriš preko granica prema novoj zemlji,
nepoznatom jeziku, priče i pjesme
pripadaju tebi.
Kada dijelimo riječi, naši glasovi
postaju glazba budućnosti,
mira, sreće i prijateljstva,
melodija
nade.
Autorica poruke: Margarita Engle