DAN ŠKOLE
04.11.2020.
40. obljetnica Osnovne škole Dragutina Tadijanovića Zagreb
Dragi učenici, dragi roditelji, danas obilježavamo Dan škole. Iako ove godine nismo u mogućnosti pokazati svoje stvaralaštvo i rad na priredbi u školi, i u ovim smo okolnostima pripremili za vas razne sadržaje: učeničke literarne i likovne radove, kviz i dva kratka animirana filma. Naša škola ove godine obilježava 40-u godišnjicu postojanja. Sretni smo što su iz naših klupa izišli mnogi s lijepim uspomena na školske dane. A kakva bi to bila škola da se ne sjećamo najranijih dana provedenih u školskim klupama, na hodnicima, u druženju, radu, stvaralaštvu, pa čak ni škole na daljinu? Naša škola nije oduvijek nosila isto ime. Promijenilo se 2004. godine kada je naša škola dobila ime po tada još živućem pjesniku Dragutinu Tadijanoviću koji nas je te godine i posjetio i bio vrlo ponosan što upravo naša škola nosi njegovo ime. Njemu i nama na čast, ali i daljnji poticaj da u svojim životima uspijemo i budemo ponosni na svoja životna postignuća. Teško je već i nabrojiti sve one koji su svoje učeničke dane proveli u našoj školi. Kada se sretnemo, uvijek nam kažu kako im je bilo lijepo, prepričaju kakvu anegdotu o učiteljima i učenicima, sjete se školskih izleta i druženja. Mnogi od njih s riječima hvale pozdravljaju učitelje, ali se i s punim poštovanjem sjećaju i onih koji nisu više s nama. A mi smo narasli, baš kao što rastu i djeca, i već nas je u školi preko sedamsto i vjerujemo da ćemo i dalje biti uspješni, kreativni i dobri ljudi. Na kraju šaljemo i poruku naše ravnateljice koja nam svima želi svako dobro, puno zdravlja i osobnih uspjeha. Sretan vam Dan škole!
Kristina Čendo
Kristina Čendo
Videospotovi:
Animirani film za djecu "Čuvari mora" učenica M. i S. iz 4.c razreda (učiteljica Mirjana Vedak) - posebno priznanje na Reviji filmskog stvaralaštva djece
|
Recitacija učenice K.Ž. iz 3.a s kojom je nagrađena na 40.Smotri dječjeg kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić u S.I. Zelini.
Voditeljica: Tatjana Kukić, učiteljica savjetnica |
Video strip "40 godina naše škole" učenica L. i M. iz 8.c (pod vodstvom prof. Sanje Beloglavec)
|
|
|
|
Likovni radovi učenika:
5.b razred: N.Đ., D.B., F.D., F.V.
5.d razred:I.I., K.P.
7.b razred: H.B.
7.c razred: L.B., M.B., S.B.
7.d razred: L.V., M.P.E.V., S.M.
5.b razred: N.Đ., D.B., F.D., F.V.
5.d razred:I.I., K.P.
7.b razred: H.B.
7.c razred: L.B., M.B., S.B.
7.d razred: L.V., M.P.E.V., S.M.
Literarni radovi:
ZUBI
O, mama, mama, Kako su tvoji zubi tako čisti, Svi za jednog, Stalno isti?! Vidiš dušo, Takvi su jer ih pazim. Svoje zube, Svakodnevno nježno mazim. Voljela bih, Kad bi i ti tako. Čistiti je zube, Zabavno i lako! A samo pogledaj, Bi li znao, Kad si zadnji put Zube oprao?! Joj mama, Kad bih samo znao! Mislim da sam prošli mjesec Zube oprao! M. K. 5.a |
Što je za mene sreća?
Za mene je sreća obitelj imati brata ili sestru s kojima se mogu igrati. Za mene je sreća mirno odrastati, učiti i vježbati da mogu dobra postati. Za mene je sreća kad mogu dobro vidjeti i čuti, da ne brinem je li se neka bolest po meni muti. Za mene je sreća da se mogu s prijateljima smijati i plakati, nova prijateljstva stalno sklapati. Isto tako, za mene je sreća, moj dom imati jer se onda gdje ću biti, ne moram brinuti. Volim vidjeti sreću na svim licima, u bilo kojim dezenima, dodatcima i oblicima. M.B. 6.a |
Sreća
Dan započni srećom nakon sna se budi, iz kreveta skoči i brzo se razbudi. Iskoristi ovaj dan, kao jedan dugi san. srećom ispuni ga ti, kad bi barem mogli svi. Sunčeve tople zrake, iskoristi sada ti i potočić sreće neka ti sretno teče. A šuma kao slika u boji, Tako uvećana, mirno stoji. Zato ću ti samo reći neka ti ovaj dan bude suncem obasjan! I što dalje reći? Želim vam svaki dan ovako divan, sretan i radostan. S.D. 6.a |
Moja draga škola
Sjećanja u mislima, Imena na zidovima, Toliko uspomena U četrdeset godina. Od Edvarda Kardelja I Susedgrada, Do Dragutina Tadijanovića, Škola nam je živa. Kroz rat, potrese i bolesti Držimo se visoko, Zato sretan rođendan Školi našoj! T.D. 8.c |
Moja škola u budućnosti
U 2400. godini, moja škola nije kao prije. Razvitak tehnologije je zapravo sve promijenio. Nastava traje deset godina pa se tek sa sedamnaest godina kreće u srednju školu. Ali dobro, nije toliko bitno koliko nastava traje, jer hajde da vam pokažem kako naša škola u budućnosti zapravo izgleda. Kada djeca krenu u prvi razred, njihovi roditelji ne potpisuju nikakve papire već djeca dobiju narukvice s jednom od boja: plava, žuta, zelena ili crvena. Te su boje ustvari razredi. Narukvica prvo bude šarena pa postane jedna od te četiri boje. Poslije djeca uđu u jednu od četiri prostorije, zavisi koju boju su dobila. Kada uđu, dočekaju ih stariji učenici koji im daju njihove uniforme te im objasne gdje je koja učionica. U tim prostorijama su kuhinja, kupaonice, dnevni boravak te spavaće sobe, što znači da djeca tamo borave deset godina. Za vikend se vraćaju kući da provode vrijeme s obitelji, ali u ponedjeljak se vraćaju u školu. Prvi tjedan proučavaju i traže učionice, a kasnije idu sami. Moraju nositi prozirni ruksak u koji će staviti jedan marker i tablet. Oni se ne koriste knjigama, već sve rade na tabletima. Odgovaraju tako što dođu pred ploču sa svojim markerom i pišu odgovore. Ispite pišu preko tableta. Ručaju za vrijeme velikog odmora koji traje sat vremena, a doručkuju za vrijeme malog koji traje pola sata. Posije doručka i ručka vraćaju se u učionicu. Njihovi stolovi su od nelomljivog stakla koje leti. Ovako izgleda moja škola u budućnosti. Možeš li mi pokazati kako izgleda tvoja? L.G. 6.d |
Moja škola u budućnosti
Moja škola u budućnosti će se na razne načine razlikovati od moje sadašnje škole. U mojoj budućoj školi bit će mnogo više učenika i školska će zgrada biti mnogo veća nego sada. Škola će na krovu zgrade imati mnogo satelitskih tanjura i različitih antena. Uz pomoć tih antena školi će biti omogućen vrlo brz Internet. Pošto u to doba u školi neće biti mnogo knjiga, već puno računala, tableta i mobilnih telefona, brz Internet će biti jako koristan. U svakoj će učionici biti oko pet računala koji će biti visoke kvalitete i dobro opremljeni. Umjesto platna i školske ploče na zidu će biti veliki monitor po kojem će profesori pisati električnom olovkom. Sav tekst koji napišu na ekranu moći će se obrisati pritiskom na gumb i još jednim potvrdnim pritiskom kojim potvrđujete da želite obrisati napisano. Razredni stolci bit će načinjeni od mekih i udobnih materijala, a klupe će biti polukružnog oblika. Trajanje školskih sati bit će produženo na pedeset minuta, a svi odmori će trajati petnaest minuta. U jednom razredu bit će trideset učenika, a razredi će biti jako veliki. Učenici će u svojim domovima imati teleporter koji vodi od kuće do škole i obrnuto. Školska dvorana će biti dugačka sto pedeset metara. Bit će opremljena najboljom opremom za vježbanje, a školsko igralište imat će i moderne sprave. Od svih ovih novih stvari i tehnologija, najbolji su novi prijatelji. F.B. 6.d |
Što je za mene sreća?
Što je to zapravo sreća? Za nekoga je to automobil, pas, igra, broj, slovo, osoba ili vrijeme. Nadodajte još neku imenicu i ona bi postala nečija sreća. Ona ne mora biti u nekom obliku i boji, ona uopće ne mora biti sreća, ona može biti i mrlja. Važnije je da imaš sreću, a njezin oblik nije važan. Za nekoga je sreća u tome da ima sretan život, ali moja verzija je potpuno drugačija.
Meni je sreća u tome što volim biti sam. Ne želim reći da nisam imao prijatelje u vrtiću, imao sam ih i to gomilu i družio sam se s njima, ali sam naučio biti i sam. Objasnit ću vam sve, možda vas i dirne. Kada si sam, nitko ne vlada tobom i nitko nije tu da te uzrujava, ljuti ili ismijava. Samo ti. Tad ti je dopušteno raditi što želiš i jednostavno ne brineš. Samoća je lijek za tugu i bijes. Ona je tvoj sedativ, tvoj san. U njoj se možeš naučiti igrati samim sobom, možeš skrivati i tajiti i tu ti nitko neće reći da si loš. Samoća ima zagrljaj u kojemu ćeš se osjećati sigurno i s radošću, boli, tugom i bijesom. Pomaže ti da svoje stvari staviš u svoje uplašeno srce. Samoća je meni jedina sreća (šalim se). Ali, ona ni ne mora biti sreća, ono što ona sadrži jest puno sreća i zato je ona vrijedno blago. Ona je skup tvojih sreća, mjesto opuštanja.
To vam je bila moja sreća. A sad pitanje! Jesam li vas dirnuo? Jeste li možda skoro i zaplakali? Je li vam bilo ugodno čitati? Ako je, to je onda to. Sreća.
V.C. 6.a
Što je to zapravo sreća? Za nekoga je to automobil, pas, igra, broj, slovo, osoba ili vrijeme. Nadodajte još neku imenicu i ona bi postala nečija sreća. Ona ne mora biti u nekom obliku i boji, ona uopće ne mora biti sreća, ona može biti i mrlja. Važnije je da imaš sreću, a njezin oblik nije važan. Za nekoga je sreća u tome da ima sretan život, ali moja verzija je potpuno drugačija.
Meni je sreća u tome što volim biti sam. Ne želim reći da nisam imao prijatelje u vrtiću, imao sam ih i to gomilu i družio sam se s njima, ali sam naučio biti i sam. Objasnit ću vam sve, možda vas i dirne. Kada si sam, nitko ne vlada tobom i nitko nije tu da te uzrujava, ljuti ili ismijava. Samo ti. Tad ti je dopušteno raditi što želiš i jednostavno ne brineš. Samoća je lijek za tugu i bijes. Ona je tvoj sedativ, tvoj san. U njoj se možeš naučiti igrati samim sobom, možeš skrivati i tajiti i tu ti nitko neće reći da si loš. Samoća ima zagrljaj u kojemu ćeš se osjećati sigurno i s radošću, boli, tugom i bijesom. Pomaže ti da svoje stvari staviš u svoje uplašeno srce. Samoća je meni jedina sreća (šalim se). Ali, ona ni ne mora biti sreća, ono što ona sadrži jest puno sreća i zato je ona vrijedno blago. Ona je skup tvojih sreća, mjesto opuštanja.
To vam je bila moja sreća. A sad pitanje! Jesam li vas dirnuo? Jeste li možda skoro i zaplakali? Je li vam bilo ugodno čitati? Ako je, to je onda to. Sreća.
V.C. 6.a